Historija fizike- struktura tvari

0
2081

Osim posmatranja i tumačenja kako se stvari oko njih kreću stari narodi pokušavali su da razumiju od čega je svijet u kome žive izgrađen. Aristotel, i njegovi predhodnici, smatrali su da je svijet izgrađen od nekoliko elemenata. Ideja o tome koji su to elementi i koliko ih zapravo ima vremenom se mijenjala, ali u osnovi uvijek je bila ista: voda, vazduh, vatra i zemlja.

Još prije 2500 godina grčki filozofi materijalisti pitali su se do koje se mjere tvari mogu usitnjavati na sve manje i manje čestice?

Demokrit (470. do 380. godine prije Krista) je prihvatio Leukipovo učenje o atomima razvio ga i zaključio da sve tvari moraju biti izgrađene od najmanjih, dalje nedjeljivih čestica, atoma (grčki atomos znači nedjeljiv). Prvu prihvatljivu atomsku teoriju dao je 1803. godine engleski hemičar John Dalton. Svaki se hemijski element sastoji od njemu svojstvenih i jednakih atoma. Atomi različitih elemenata imaju različite mase. Tokom kasnijih istraživanja ustanovljeno je da u središtu je atoma pozitivno naelektrisana jezgra koja se sastoji od protona i neutrona. Oko pozitivno naelektrisana jezgra nalaze se negativno naelektrisani elektroni koji čine elektronski omotač. U neutralnom atomu broj protona u jezgru jednak je broju elektrona u elektronskom omotaču. Prečnik jezgra atoma je oko 10000 puta manji od prečnika atoma.

Materija se ne može dijeliti do beskonačnosti. Dijeljenjem se dolazi do najmanjeg dijela koji se ne može dalje dijeliti “atoma”. Atomi su male čvrste čestice sve od istog materijala, ali različiti po obliku i veličini.  Ne postoji ništa osim atoma i praznog prostora; sve drugo je fantazija.” – DemokritPreovladala je ipak Aristotelova teorija o 4 elementa:  voda, vazduh, vatra i zemlja.

Savremene teorije

Dalotonova teorija – Ove teorije su ignorisane skoro sljedećih 2000 godina. Dalton (1808.) je na osnovu mnogobrojnih eksperimenata došao do zaključka da su tvari izgrađene od vrlo malih materijalnih čestica–atoma. Tokom hemijske reakcije atomi se ne cijepaju i ne nestaju.

Rutherfordov model atoma – tzv «planetarni model» nastao je na bazi rezultata niza eksperimenata koje su na kraju prve decenije 20. vijeka sa izuzetnom posvećenošću radili mladi Rutherford-ovi saradnici Geiger i Mardsen. Eksperiment rasijanja alfa-čestica na folijama zlata čija je debljina bila 3×10-7m dao je neki broj rasijanja pod vrlo velikim uglom. Taj rezultat je doveo do zaključka o jezgru – nukleusu atoma.

Borv model atoma

Niels Bohr daje svoj model atoma na osnovu: Kvantne teorije. Linijskih spektara atoma. Činjenice da su atomi stabilni.

[contact-form-7 id=”69″]