Prva mašina teža od vazduha vinula se u visinu 17. decembra 1903. godine na poljani Kiti Houk u Severnoj Karolini, na atlantskoj obali SAD, braća Wright (Rajt). Svaki od dvojice braće letjeo je tog dana po dva puta, ukupno četiri puta. Prvi let je iznosio taman toliko koliko iznosi raspon krila savremenih višemotornih aviona. Četvrti let je trajao 59 sekundi na visini od nekoliko metara. Kad se zapad pitao: ‘Da li je to zaista moguće da poletimo’? Islamski  astronom ABBAS IBN FIRNAS je postigao uspjeh na tom planu, koji se dogodio čitave 1023 godine prije nego su braća Wright uspjela da naprave avion i da polete njime. NASA je jednom krateru na Mjesecu širine od 89 km, koji se nalazi jugozapadno od kratera King i Oswald, dala ime Abbas ibn Firnasa. Hiljadu godina prije braće Wright, ovaj pjesnik, astronom i inženjer je prva osoba koja je pokušala konstruisati mašinu za letenje. U 9. stoljeću dizajnirao je krilati stroj nalik na kostim ptice, i u Kordobi je par puta pokušao letjeti. Ali osim par metara leta ništa više nije uspio, prilikom jednog leta teško povrijedio leđa. Njegovi nacrti su kasnije inspirisali Leonarda da Vinčija čiji se izumi smatraju pretečom modernih letjelica.

Letjenje je ideja koja zaokuplja ljudski um od još davnina, njime se bavio i poznati slikar Leonardo da Vinči. Mnogi su pokušavali mahanjem krilima da polete. Tek je izumitelj ruske aerodinamike Nikolaj Jegorović Žukovski jednom svom naučnom dijelu napisao:  “Čovijek nema krila i po odnosu težine svog tijela i težine svojih mišića on je 72 puta slabiji od ptice. Ja mislim da će on ipak poletjeti oslanjajući se ne na snagu svojih mišica, već na snagu svoga uma.”

KONICA MINOLTA DIGITAL CAMERA

PRVO SU POLETJELI BALONI

Prvo tijelo teže od vazduha koje se vinulo u visine ipak nije bio čovjek već Balon. Tokom svoje istorije, baloni su našli brojne primjene: u ratovima za izvidanje neprijateljskih položaja, u meteorologiji, sportu, telekomunikacijama i sl. Sa balonima su izvedeni brojni nevjerovatni podvizi – izmedu ostalih, jedan od njih je izveden nedavno, kada je Amerikanac Stiv Foset, zaljubljenik u balone, postao prvi čovjek koji je balonom obletio čitav svijet. Naša atmosfera i okean imaju dosta zajedničkog. Vazduh i voda jednim imenom se nazivaju fluidi. Kod vazduha i vode pritisak raste sa dubinom, djeluje sila potiska koja omogućava plovnost za ribe i brodove u vodi, a balone i avione u vazduhu. Isti zakoni važe za kretanje kroz jedan i kroz drugi fluid. Tijela koje imaju manju gustinu od samog fluida plivaju na njegovoj površini. Ima dosta tijela koja imaju manju gustine od vode, zato mogu plivati na njenoj površini. Od vazduha manju gustinu imaju samo neki gasovi. Kada se baloni napušu sa tim gasovima oni sami kreću naviše ka površini atmosfere. Gustina svih ostalih tvari je manja od gustine atmosfere, kao i gustina ljudskog tijela, pa smo stoga mi stanovnici dna u “moru vazduha.” Dakle baloni se kreću zahvaljujući sili potiska ili uzgona.

BALONI NISU DOVOLJNI, I LJUDI SU ŽELJELI LETJETI

Čovjek je vjekovima maštao o tome da se u visine može vinuti poput ptice. Ljudski um je nezasit, uvijek teži da razjasni ono nepoznato i dostigne  do tad nedostižno. Pišem o tome kako je nikla, rasla i stasala ideja o letenju. I ne samo ideja, već kako se samo zamisao kroz istoriju čovječanstva postajala stvarnost. Od mitskog Ikara do danas, mi smo pokušavali i pokušavali, u tim pokušajima čovjek je uspio stići i do Mjeseca. Sada naši Vojadžeri lutaju nebeskim stazama, stigli su tamo gdje je do sada stizala samo naša mašta. Da bi ste mogli letjeti moramo savladiti silu gravitracije (nasu težinu), koja nas drži na Zemlji. Ali, koristeći samo svoje misiće ne možeme se odvojiti od Zemlje mnogo visoko, takođe ne možemo skočiti mnogo daleko, a o dužem zadržavanju u vazduhu da i ne govorim.

KOLIKO DUGO MOŽEMO OSTATI U VAZDUHU?  Sa jednim skokom, osoba može ostati u vazduhu manje od jedne  sekunde. Ovo se ne može nazvati  letenjem.

KOLIKO DALEKO MOŽETE SKOČITI? Najveća daljina na koji je bilo ko mogao skočiti uz trzanje i jednim skokom iznosi negdje oko 8.8 metara. To ipak nije letenje.

KOLIKO VISIKO MOŽETE SKOČITI?  Najviše koliko je iko ikada mogao da skoči, bez korišćenja bilo kakvih pomagala je oko 2,4 metra. Dakle ni to nije letenje.

Letenjem čovjeka je bio problem na kojem je Leonardo da Vinči radio intenzivno punih 25 godina. Kao i kod drugih studija, kretao je od razumnih pretpostavki: “Iako je čovjek sa svojim duhovnim sposobnostima otkrio velik broj pronalazaka.” Na žalost nije mu uspjelo otkriti tajnu pogonske snage pri letu, tako da se čini da su njegova posmatranja i njegov raznolika nastojanja u proučavanju ptičijeg leta ostala bez rezultata. Glavnina njegovih nacrta se bavi izumima o letu sa pomičnim krilima, u kojima čovjek, koji leži na jednoj dasci okrenut licem prema dolje, treba pomicati krila. Ponekad ga je njegova revnost vodila do čudnovatih ekstrema – naprava sa nekoliko daščica postavljenih u obliku ptičjih krila, sa trupom forme ljuske spada vjerovatno u fantastičan izum. Medutim, padobran piramidalnog oblika se potvrdio u praksi, vjerovatno je Leonardo bio prvi pronalazač koji je otkrio jedan takav pronalazak. Izum propelera oblika vijka budi još i danas u inženjerima zračnog prevoza velik interes. Leonardo izgleda nije davao tome velik značaj, čak se i pretpostavlja da je tu konstrukciju preuzeo od zvrka, igračke koja je tada već bila poznata.

LJUDI SU U POČETKU POKUŠATI LETJETI KAO PTICE 

Ptice su inspirisale prve ljudske pokušaje da letimo, ali je naš napredak bio limitiran sve dok nismo shvatili da mi ne možemo letjeti kao ptice.  Zahvaljujući njihovoj maloj težini, velikoj snazi i kompleksnom bioloskom dizajnu, ptice i druga leteća stvorenja mogu da koriste svoja krila da stvore i pogon i vuču, kao i da održavaju kontrolu. Iako još uvijek ne možemo letjeti na način na koji lete ptice, mi sada letimo uporedo sa njima. Ljudi su pokušavali montirati krila i vinuti se poput ptica, neki su čak izgubili život u tim pokušajima.

Sve dok jednog dana Oto Lilijental (1848-1896). Posmatrajuci let galebova zapazio je da prilikom zalaska Sunca, kada horizontalni sunčevi zraci pozlaćuju stražnje djelove donje strane krila, prednji djelovi ostaju u sjenci. Kad bi krilo bilo ravno, morala bi sva donja površina krila biti ili osvjetljena ili tamna a ne samo zadnji dio. Tako je Oto Lilijental saznao da ova igra sjenki sasvim jasno dokazuje ne samo daje krilo savijeno nego i koliko otprilike iznosi ta krivina.

DOVOLJNO JE BILO “MALO FIZIKE” I LJUDSKI ROD LETI POPUT I BOLJE OD PTICE! 

Baloni se podižu zahvaljujući sili potiska, a podizanje krila aviona lti na principu  Bernulijeve jednačine. Oblik i položaj krila su takvi da pri kretanju aviona, vazduh koji struji uz gornju stranu krila mora preći veći put nego onaj koji struji uz donju stranu krila. Prema Berenulijevoj jednačini pritisak s donje strane krila veći je od pritiska sa gornje strane. Razlika u pritiscim je glavni krivac podizanja krila aviona, kao i izvrtanja kišobrana ili podizanja krovova s kuća prilikom nevremena.

Prva mašina teža od vazduha vinula se u visinu 17. decembra 1903. godine na poljani Kiti Houk u Severnoj Karolini, na atlantskoj obali SAD, braća Wright (Rajt). Svaki od dvojice braće letjeo je tog dana po dva puta, ukupno četiri puta. Prvi let je iznosio taman toliko koliko iznosi raspon krila savremenih višemotornih aviona. Četvrti let je trajao 59 sekundi na visini od nekoliko metara.

Kad se zapad pitao: ‘Da li je to zaista moguće da poletimo’? Islamski  astronom ABBAS IBN FIRNAS je postigao uspjeh na tom planu, koji se dogodio čitave 1023 godine prije nego su braća Wright uspjela da naprave avion i da polete njime. NASA je jednom krateru na Mjesecu širine od 89 km, koji se nalazi jugozapadno od kratera King i Oswald, dala ime Abbas ibn Firnasa. Hiljadu godina prije braće Wright, ovaj pjesnik, astronom i inženjer je prva osoba koja je pokušala konstruisati mašinu za letenje. U 9. stoljeću dizajnirao je krilati stroj nalik na kostim ptice, i u Kordobi je par puta pokušao letjeti. Ali osim par metara leta ništa više nije uspio, prilikom jednog leta teško povrijedio leđa. Njegovi nacrti su kasnije inspirisali Leonarda da Vinčija čiji se izumi smatraju pretečom modernih letjelica. Vremenom od 1903. godine do danas,  se letjelo i dalje, duže i brže.

AVIONI 

Otkako su braća Wright (Rajt) prvi put poletela 1903 godine, ljudi su kreirali mnogobrojne tipove aviona. Svaki od ovih tipova je morao da se suoči sa iste četiri sile: potisak, težina, pogon i otpor (trenje) i svaki od njih je takođe morao da odgovori izazovima odrzavanja stabilnosti i kontrole.  Sada su naše letjelice brže od zvuka, druge su pobjegle Zemljinoj gravitaciji i vinule se u Svemir, treće se zadržale u Zemljinoj orbiti, istražuju svemir i nadgledaju nas „odozgo“.