Legenda kaže da je pastir, koji je živio u blizini mjesta Magnezija, penjući se na brdo koristio je svoj štap sa željeznim vrhom. Jednog dana kada je dotakao kamen vrhom štapa, on štap ostao prilijepljen za kamen. Koliko god je puta spustio štap uočio je da se gvozdeni dio štapa “lijepi” za kamen. Saopštio je to ljudima u svom selu. U blizini ovog mjesta živio je Tales, grčki filozof. Kada je Tales otkrio ovu pojavu, počeo je da je ispituje. On je osim ove pojave ispitivao i druge pojave, između ostalog i ćilibar. Ne zna se pouzdano da li ga je ovo navelo da otkrije pojavu elektriciteta, ali on je primijetio razliku između ćilibara i magnetita. Magnetit je priv-lačio samo željezne predmete pri tome ga nije trebalo trljati, dok je ćilibar privlačio lakše predmete, ali samo nakon trljanja. Na kraju, u to vrijeme, Tales nije mogao utvrditi kakav je uzrok ovih pojava, ali ih je zapisao i opisao svoja zapažanja, tako da su ljudi poslije njega mogli da ih proučavaju.
U Maloj Aziji u okolini mjesta Magnezija nekoliko vijekova prije naše ere, pronađena je gvozdena ruda koja ima svojstvo da privlači i trajno drži sitne gvozdene predmete. Ova je ruda poznata kao magnetit. Danas se svako tijelo koje ima takve osobine naziva magnet, a sama pojava djelovanja magneta zove se magnetizam. Magnetit je prirodni magnet, dok imamo i vještačke magnete, kao što je kobalt, gvožđe, volfram itd. To su materijali koji su vještački stekli magnetna svojstva. Magnetna svojstva duže zadržavaju prirodni magneti, pa ih zato zovemo stalni magneti. Osim prirodnih postoje i vještački magneti. Vještački magneti prave se od čelika, koji se prevlačenjem prirodnog magneta počinje ponašati kao stalni magnet. Vještački magneti se prave u obliku potkovice, magnetene igle, magnetne šipke, cilindra itd. Svaki magnet ima magnetno polje kojim djeluje na druga magnetna tijela. Magnet ima magnetne polove (sjeverni i južni). Polovi se označavaju slovima sjeverni N, a južni S. Istoimeni polovi se odbijaju, a raznoimeni privlače.
