Blez Paskal (1623-1662) je bio francuski matematičar, fizičar i filozof. Još kao dijete pokazivao je interesovanje za nauku i sa 18 godina konstruisao je prvu matematičku mašinu – kalkulator, kako bi pomogao svom ocu u poslovanju. Paskalu u čast je ime dobila jedinica za pritisak.
Paskalov otac se puno interesovao za nauku i matematiku. Bio je lokalni sudija u Klermonu i član Mersenove akademije. Pošto je imao specifične poglede na obrazovanje, odlučio je da svoga sina sam podučava i da Paskal ne treba učiti matematiku do svoje petnaeste godine. Nastojao je da mu sin najprije nauči latinski i grčki. Iz tog razloga je cjelokupnu literatura vezanu za matematiku premjestio iz njihove kuće na drugo mjesto. To je kod Paskala samo još više probudilo radoznalost i počeo je da se bavi geometrijom još u dvanaestoj godini.
Sa samo šesnaest godina Blez Paskal je izdao jedinstven primjerak lista sa jednog od Mersenovih sastanaka u junu 1639. godine. Sadržao je brojeve teorema iz projektivne geometrije, uključujući tu i Paskalov mistični šestougao.
Paskalov aritmetički trougao
Godine 1653. Paskal piše svoje dijelo: „Teza o aritmetičkom trouglu” (Traité du triangle arithmétique), iznoseći u njemu opis tabelarnog prikaza za binomne koeficijente koji se danas zove Paskalov trougao. Nastao je kao rezultat njegovog interesovanja za ruski rulet i ostale igre na sreću. Predstavlja beskonačan niz prirodnih brojeva poređanih u obliku piramidalne šeme.
Paskalina, prvi kalkulator
Paskal je, 1642. godine, kada je imao samo 19 god. otpočeo rad na mehaničkom kalkulatoru koji se naziva Paskalina.
Značajan je i Paskalov rad na polju izučavanja fluida. Njegov pronalazak uključuje i hidrauličnu presu (uspostavio prinicp na kome danas radi hidraulična kočnica i dizalica).
Do 1646. godine, Paskal je izučio Toričelijev eksperiment sa barometrima. Nakon što je ponovio eksperiment, koji je podrazumjevao postavljanje cijevi ispunjene živom naopako u bokal žive, Paskal je postavio pitanje koja sila je držala živu u cijevi i šta je ispunjavalo prostor iznad žive u cijevi. Do tada, većina naučnika je vjerovala da taj prostor ispunjava neka nevidljiva materija, a ne vakuum.
Nastavljajući svoje eksperimente, Paskal je 1647. godine napisao dijelo: „Novi eksperimenti sa vakuumom“, (“Experiences nouvelles touchant le vide“). On iznosi i razloge zašto se baš vakuum nalazi iznad tečnosti u cijevi barometra. Paskal 1648. godine nastavlja sa eksperimentima kojima potvrđuje da visina žive može da se promijeni. Eksperiment je zaživio u Evropi kao konačna teorija o principima rada barometra. Suočen sa kritikama da mora postojati neka nevidljiva materija koja ispunjava prazan prostor iznad žive, Paskal je u svom odgovoru upućenom naučnicima dao jedan od najznačajnijih izjava sedamnaestog vijeka o naučnoj metodi:
“Kako bi pokazao da je hipoteza očigledna, nije dovoljno da svi fenomeni iz nje slijede, već ako ona dovodi do nečega što je u suprotnosti , sa makar jednim fenomenom, to je dovoljno da se dokaže njena netačnost.“
Nezgoda sa kočijama i vizije.
23. novembara 1654. godine Paskal je doživio nesreću na mostu. Njegove kočije su pale preko ivice mosta, ali srećom su se tu i zadržale i Paskal i njegovi prijatelji su uspjeli da se izvuku nepovrijeđeni.
Paskal se toliko preplašio kada je uvidio koliko mu je smrt bila blizu, da je izgubio svijest na neko vrijeme. Ta nesreća je imala značajan uticaj na njegovu religijsku svijest, jer je, naime tvrdio da je u noći kada se osvjestio, imao viziju. On je to svoje iskustvo zabilježio na papiru kao sopstveni podjsetnik, a glasilo je: „Vatra. Bože Avramov, Bože Isakov, Bože Jakovov, ne filozofov i učenjakov…“, a završava se citatom iz Psalma 119:16: „Neću zaboraviti tvoju riječ. Amin.“ Taj podsjetnik je uvijek nosio sa sobom, ušivenog u postavi kaputa. Njegov sluga je taj papir slučajno pronašao nakon Paskalove smrti. Taj papir je sada poznat pod nazivom Memorijal.
Paskal nije uspio prije smrti da završi svoje najuticajnije teološko dijelo, Misli. To dijelo je u suštini predstavljalo odbranu hrišćanske vijere, originalnog naziva odbrana monoteističke hrišćanske religije. U njemu je napisao i svoju čuvenu opkladu o Bogu, kao stvoritelju Univerzuma.
Paskalova opklada o Bogu
U svojoj opkladi Paskal pruža jedan analitički proces po kome osoba može da procjeni vrijednost vjerovanja u Boga. Paskal, dakle, daje samo dvije opcije: vjerovati ili ne vjerovati. Iz ovoga slijede mogućnosti:
Ako vjerujete u Boga.
o Ako Bog postoji, idete u raj poslije smrti; što znači da imate beskrajnu dobit.
o Ako Bog ne postoji, gubite; vaš gubitak je konačan i samim tim zanemarljiv.
Ako Ne vjerujete u Boga.
o Ako Bog postoji, idete u pakao; gubitak je beskrajan.
o Ako Bog ne postoji, vaša dobit je konačna i samim tim zanemarljiva.
Ovim logičkim opcijama, Paskal se nadao da je dokazao da je jedino razumno rješenje za čovjeka – vjerovanje u Boga. Paskal se takođe nadao da će bar ako ne uspije da nevjernike pretvori u hrišćane, uspjeti da im pokaže svrhu, vrijednost i moguću potrebu da bar razmotre pitanje postojanja Boga.
