Prenešena priča:
Dok sam razmišljala o pticama, Šon je prišao čovjeku. Prepoznala sam ga jer je sjedio ispred mene u avionu, sjetila sam se da je govorio nešto o tome kako je on fizičar, palo mi jena pamet da možda on zna sto se to događa. Bila sam u pravu. Rekao je da je sve počelo jos dan prije i da svijet koji smo poznavali je promijenjen zauvjek. Te da je od jučer na Zemlji ne postoji više magnetizam. Magnetno polje Zemlje je jednostavno isčezlo. To je objašnjavalo sva ta čudna dešavanja. Sigurno ne rade ni nosači zvuka, (CD plejeri), pao je energetski sistem, uređaji u bolnicama i Bog zna šta još, ni ptice više ko nema navigavati.
Dan je započeo kao i obično. Ustvari, dan je bio divan. Moj dečko Shon i ja smo smo krenuli na putovanje na Floridu. Dok smo se ukrcavali na avion preplavio me je čudan osjećaj, ali potisnula sam ga, jer samo su me još tri sata djelila od ležanja na plaži, konačno što dalje od hladnih krajeva. Avion je uzletio bez problema. Pilot je najavio da bi nam ubrzo trebali poslužiti ukusne sendviče. Upravo tada sam začula blago klepetanje. Pomislala sam da je to možda Šonov želudac, ali kad sam pogledala prema njemu vidjela sam da je on dobro i da opušteno gleda kroz prozor.
Brujanje je trajalo sat vremena, mada niko nije obraćao pažnju na to. Nakon čega je buka postala izuzetno glasna i avion je morao hitno sletjeti. Kad smo se iskrcali iz aviona svi smo vidjeli da nešto nije uredu. Motor aviona se čudno zaustavio. Svjetla na pisti su bila upaljena i dok smo se Šon i ja okrenuli oko sebe da pogledamo, svjetla oko nas su se ugasila. Otišli smo do šaltera radi informacija o tome šta se zbiva, ali svim komjuterima je tog trenitka pao sistem.
Činilo se da su svi uznemireni. Šon i ja smo odlučili da ostanemo prisebni i nazovemo kući i provjerimo je li sve tamo u redu. Otišli smo do telefonskih govornica koje smo još prije ugledali. Šon je podigao slušalicu telefona u pokušaju da nazove. ali ta linija nije bila u funkciji. Ja sam podigla slušalicu drugog telefona ali i na toj liniji se nije čulo ništa. Pokušali i sa svim ostalim telefonima, ali ni jedan nije radio.
Uhvatila me panika jer događaji su se odvijali na čudan način.Trebala sam već biti na Floridi, a bila sam zaglavljena na aerodromu negdje u Džordžiji gdje očigledno da ništa nije radilo. Šon je rekao da sjednem i planirao da pogleda ima li kakvih vijesti na TV-u. Pokušao je da upali svaki TV koji se tu nalazio, ali TV nije radio. Oboje smo bili iscrpljeni i gladni, otisli smo naći mjesto gdje možemo večerati. Na putu prema restoranu, naišli smo na grupu turista koji su pokušavali ta poprave svoje fotoaparate . Bio je to krajnje čudan prizor. Kako smo im prilazili sve blize čuli smo i gunđanje, rekli su da nijedan od njihovih fotoaparata ne radi.
Kad smo došli do lifta vidjeli smo da ni lift ne radi, te smo krenuli stepenicama. Jedini restoran koji je radio, bio je ukrašen upljenim svijećama. Ali smo brzo shvatili da to nije bilo zbog romantike, već što zato što u restoranu nema struje, zbog čega ni frižider a ni šporet nisu radili. Jedina hrana koju su imali je kikiriki puter, žele sendvici i topli sok od jabuka. Šon i ja smo bili toliko gladni da nam nije bilo važno šta smo jeli, ipak hrana je hrana.
Već je bilo jako kasno, a nije bilo znaka da će avion poletjeti uskoro. Te kako nismo mogli naći način da stupimo u kontakt sa vanjskim svijetom, odlučili smo da potražimo mjesto za počinak. Našli smo dvije klupe na osamljenom dijelu aerodroma. Bilo je i previse uzbuđenja za jedan dan, pa samo sto smo legli utonuli smo u dubok san.
Kada smo se probudili sledeće jutro, odlučili smo da izađemo da svjež zrak i prošetamo, a i da pokušamo saznati šta se sada dešava?
Bili smo na krovu gdje su garaže za parking, kad smo primjetili čovjeka kako gleda u jato galebova. Činilo se da ptice nemaju pojma kuda lete. Te se da većina njih leti prema sjeveru, što je bilo čudno jer je bila zima a ptice obično kada je zima lete prema jugu.
Dok sam razmišljala o pticama, Šon je prišao čovjeku. Prepoznala sam ga jer je sjedio ispred mene u avionu, sjetila sam se da je govorio nešto o tome kako je on fizičar, palo mi jena pamet da možda on zna sto se to događa. Bila sam u pravu. Rekao je da je sve počelo jos dan prije i da svijet koji smo poznavali je promijenjen zauvjek. Te da je od jučer na Zemlji ne postoji više magnetizam. Magnetno polje Zemlje je jednostavno isčezlo. To je objašnjavalo sva ta čudna dešavanja. Sigurno ne rade ni nosači zvuka, (CD plejeri), pao je energetski sistem, uređaji u bolnicama i Bog zna šta još, ni ptice više ko nema navigavati.
Sve troje smo onda polako krenuli da vidimo šta se to još promijenilo u svijetu…
