Proučavanjem kretanja ljudi su se bavili još u staroj Grčkoj. Aristotel je smatrao da se tijela kreću i da kretanje nastaje kao posljedica prirodnog poretka stvari, da je prirodno mjesto vazduha gore, a zemlje dolje. Kasnije je kretanja proučavao veliki broj prirodnjaka. Najznačajniji doprinos dao je Galileo Galilej u srednjem vijeku. On je uočio pojavu da tijela zadržavaju svoju brzinu nepromijenjenom ako ne dođe do uzajamnog djelovanja.
OSNOVI DINAMIKE
U prethodnom poglavlju proučavali smo mehanička kretanja ne uzimajući u obzir uzrok tih kretanja. U dijelu koji slijedi proučavaćemo kretanja i uzroke koji su doveli do kretanja. Proučavaćemo međudjelovanje tijela. Već smo ranije naveli šta je uzrok međudjelovanja u prirodi. Upoznaćemo neke nove veličine. Te veličine su masa, sila i impuls tijela. Sva dešavanja u prirodi su posljedica međudjelovanja tijela jednih na druge. Vrsta i oblik nastalog kretanja tijela zavise od jačine, pravca i trajanja sile koja ga je uzrokovala, pa i mahaničkog kretanja.
Osnovne zakone dinamike je formulisao Njutn 1687. godine u svom djelu „Matematički osnovi prirodne filozofije“ i ti zakoni su nazvani Njutnovi zakoni ili zakoni kretanja. Njutnovi zakoni su objektivni zakoni prirode, ustanovljeni na osnovu opažanja i eksperimenata kako samog Njutna tako i njegovih prethodnika
Veze između veličina koje smo upoznali u kinematici i veličina koje ćemo upoznati u dinamici date su osnovnim zakonima mehanike, koje je precizno formulisao Njutn, pa se zbog toga zove i Njutnova mehanika.
Njutn je formulisao tri zakona mehanike:
1. Zakon inercije: http://aziza-physics.com/prvi-njutnov-zakon-inercija/
2. Zakon o djelovanju sila: http://aziza-physics.com/drugi-njutnov-zakon-zakon-o-djelovanju-sila/
3. Zakon akcije i reakcije: http://aziza-physics.com/treci-njutnov-zakon-zakon-akcije-i-reakcije/
4. Njutnov zakon gravitacije: http://aziza-physics.com/njutnov-zakon-gravitacije-gravitaciono-medjudjelovanje/
