Čovjek je požurio da izađe iz stana i hodajući po tepihu stigla je do ulaznih vrata. Kada je dodirnuo je kvaku doživio je “elektro-šok”. Nije se usudio da ponovo dodirne kvaku, jer je mislio da je kvaka naelektrisana. Tokom ovog događaja je ustvari došlo do preraspodjele elektriciteta, čija je količina iznosila Q = 3,2mC.
- Objasnite šta se zapravo desilo? Da li je strah čovjeka bio opravdan, da li bi dožio „elektro šok“, da je ponovo dodirnuo kvaku? Gdje je nestao sav taj električni naboj?
- Kad bi bili u stanju da brojimo elektrone koliki broj bi elektrona bi sadržan u navedenoj količini naboja?
Analiza zadatka:
- Čovjek je nalelektrisao svoja stopala trenjem o tepih. Znači da je on ‘dobila’ taj višak naelektirsanja ili električnog naboja, a ne kvaka na vratima. Vrata su bila neutralna (povezana su sa zemljom). Elektroni uvijek traže put prema zemlji, kada je dodirnuo kvaku elektroni su za kratko vrijeme prošli kroz čovjeka (jer ljudsko tijelo je provodnik), dok i on sam nije postao električki neutralan. Njegov strah je bio neopravdan, jer ‘vraćanje elektrona’ sa čovjeka na tepih je izazvalo kratkotrajni “elektro šok”, kvaka nije bila naelektrisana.
2. Ako znamo da naboj jednog elektrona iznosi 
, a da je čovjek ‘pokupio’ količinu naelektrisanja ili naboja i iznosu:
Nismo u situaciji da elektrone možemo brojati, ali zato njhov broj možemo iz date relacije izračunati:
gdje je n broje elektrona koji pređu sa jednog tijela na drugo tijelo, jer elektroni su nosioci naalektrisanja, a e je elementarni jedinični naboj, naelektrisanje jednog elektrona.
Obzirom da nam je poznato Q i e možemo izračunati broj elektorna koji je čovjek nesvjesno pokupio trenjem stopala o tepih i kojie su se ponovo ‘vratili tepihu’ uz pretrpljeni manji elektro-šok.
Zaključak: Broj elektrona koji je prešao trenjem o tepih na stopala čovjeka je zaista veliki. Čovjek je doživio mali elektro-šok, zbog tog što su svi elektroni odjednom ‘jurnuli ka tepihu’.
