Aristotel (384-322) je proučavao mnoge oblasti, filozofiju, prirodne nauke. Između ostalogAristotel je proučavao i kretanje. On je smatrao da je prirodno mjesto vazduha gore a vode dolje. Iako njegova teorija nije danas održiva, za to vrijeme je to bio veliki napredak.
Ibn-Sina (980-1037), arapski naučnik i putopisac, bavio se prirodnim naukama i u vrijeme kada je nauka stagnirala u srednjem vijeku dao veliki doprinos teoriji o kretanju. Proučavao je mehaničke, toplotne i svjetlosne pojave. Pisao je o konceptu sile, volumena i beskonačnosti. Kritikovao je Aristotelovo učenje, zastupao je teoriju da će se tijela zauvijek kretati u vakuumu. On je prethodnik pojma inercije.
Galileo Galilej je rođen u Pizi 1564. godine. Studirao je medicinu, ali je nikada nije završio. Cijeli svoj život posvetio je nekim drugim naukama – fizici i astronomiji. Godine 1592. kada mu je bilo 26 godina, prelazi iz rodne Pize u Veneciju gdje biva postavljen za profesora matematike na jednom od vodećih italijanskih univerziteta. Galilej nije bio samo naučnik koji se bavio isključivo teorijom, nego je također dao veliki doprinos i svojim praktičnim pronalascima. Izumio je tako termometar za mjerenje širenja tečnosti, hidrostatičku vagu za određivanje gustine tijela (na osnovu Arhimedovih zakona).
Kombinacijom teorije i eksperimenta Galilej je dokazao jednakoubrzano kretanje i iskazao ga u matematičkom obliku. Koristio je glatku kosu dasku za ovaj eksperiment. Galileo je otkrio zakon inercije.
Galileo je prvo krenuo da obori Aristotelovog zakona gravitacije. Aristotel je tvrdio da tiela padaju na tlo brzinom proporcionalnom njihovoj masi. Galilej je dokazao da to nije tačno.
Zapravo, o tom njegovom dokazu postoji priča da je Galilej, bacao tijela sa vrha čuvenog krivog tornja u Pizi kako bi dokazao okupljenom narodu da Aristotel griješi, ali se većinom smatra da ova priča nije istinita. Galilej je ustvari uradio eksperiment kojim je, analogno bacanju sa tornja, mjerio brzine tijela, nakon mjerenja mase. Spuštao je dva tijela istih dimenzija, a različite mase, niz strmu ravan. Rezultati su bili poražavajući po Aristotela. Galilej je postavio i jednačine horizontalnog i kosog hica, kao i slobodnog pada; prvi je, eksperimentalno, izračunao intezitet ubrzanja sile teže.
Godine 1609. čuo je za primitivne durbine, koji su sa sjevera stigli u Veneciju. Uvećanje tih durbina bilo je vrlo malo, samo tri puta, ali to je bilo dovoljno da Galileju da ideju kako da napravi mnogo moćnije instrumente. Uspio je da napravi durbin sa uvećanjem od 10 puta, pomoću kojeg je bilo moguće vidjeti brodove udaljene dva sata plovidbe. Pored toga, Galilej se sjetio da taj durbin može da okrene prema nebu, i tako je nastao prvi teleskop. Pomoću ovog primitivnog teleskopa uspio je da otkrije Jupiterove satelite. Otkriće ovih satelita u njemu je probudilo ideju da se ne mora baš sve okretati oko Zemlje, kao što je smatrao Aristotel. Shvatio je da je Aristotel pogriješio i da je Kopernik bio u pravu, a to je mogao i da dokaže.
Zbog ove ideje Galilej je došao u sukob sa Crkvom i inkvizicijom. Bio je primoran da se javno odrekne svog učenja i tako je sebe spasao sudbine Đordana Bruna i spaljivanja na lomači. Sačuvao je život ali ne i slobodu – ostatak života proveo je u kućnom pritvoru. Tada je došao do najznačajnijih naučnih otkrića koja su ga uvrstila u velikane svjetske naučne istorije. Umro je 1642. godine.
Tačno 350 godina kasnije, 1992. godine, Vatikan se javno izvinio zbog načina na koji je postupano sa Galileom.
Isak Njutn rođen je na jednoj farmi u Engleskoj, 1642. godine. Mladi Isak je volio eksperimentisati s mnogim stvarima. Jednom je načinio malu igračku – mlin, koja je mogla pretvarati pšenicu u brašno. Prave su mlinove u tadašnje vrijeme pokretali volovi i magarci, a Isakov je mlin pokretao miš! Također je načinio drveni sat koji je radio na vodu. Isakov ujak je primijetio da je dječak vrlo bistar i smatrao je da bi trebao ići na daljnje školovanje. Srećom, porodica je imala dovoljno novaca da ga tamo i pošalje. Prvo je studirao hemiju, ali se počeo zanimati za matematiku. Pročitao je Euklidove Elemente, za koje je smatrao da su mu prelagani. Tada je pročitao Descartovu Geometriju. Descart je bio matematičar koji je umro otprilike u vrijeme kad se Isak tek rodio. Ta Geometrija mu je bila mnogo teža. Zatim je pročitao djela nekolicine drugih slavnih matematičara. Isak Njutn je bio toliko bistar da je, pročitavši te knjige, bio sposoban sam rješavati najrazličitije vrste matematičkih problema i zadataka. Kada mu je bilo 23 godine njegov fakultet se morao zatvoriti zbog kuge. Njutn se vratio kući sve vrijeme baveći se diferencijalnim računom, dijelom matematike po kojem je najviše poznat. Započeo je veliku studiju o tome kako se Zemlja i Mjesec kreću. Zaključio je da se kreću na način na koji se kreću zbog nečeg što je nazvao “gravitacija”. Gravitacija je privlačna sila koja postoji između svih tijela
u svemiru. To je sila koja uzrokuje da lopta bačena u zrak padne opet na zemlju. To je sila koja drži zemlju da se kreće oko Sunca umjesto da odleti u svemir. Newton je koristio svoju ideju o gravitaciji kako bi objasnio mnoge stvari o Suncu, planetama i zvijezdama.
Pitanje položaja Zemlje u kosmosu i kretanja nebeskih tijela zaokupljalo je pažnju astronoma i filozofa još u antička vremena. U Staroj Grčkoj postojalo je učenje po kome je Sunce u centru nebeskog svoda, ali je ipak helenskim mudracima mnogo bliže bio geocentrični sistem po kome se sva nebeska tijela kreću oko Zemlje.
Univerzum stare civilizacije Stari narodi su vjerovali da je Zemlja ravna i svaki od njih je imao različite vizije. Indijanci su zamišljali da je Zemlja položena na četiri slona, a da su oni stajali na jednoj kornjači koja je stajala na jednoj zmiji koja se kretala u jednom nepreglednom okeanu.
El-Biruni nije bio samo astronom i matematičar, nego se bavio i fizikom, zemljopisom i mnogim drugim naukama. Više puta je sa njim putovao u Indiju zbog naučnih istraživanja. Tamo je izučavao indijski jezik, a pamti se i kao prvi islamski naučnik koji je izučavao indijsku religiju i filozofiju. U području astronomije je učinio jako mnogo. Raspravljao je o rotaciji Ze mlje i kretan jima planeta u svemiru. Tvrdio je da se planete kreću. Ta tvrdnja je tek kasnije priznata i to dugo nakon njegove smrti. Izračunao je udaljenost između nekih zvijezda. Nacrtao je pomračenja, a pomračenje Mjeseca je koristio da izrač una razliku dužina na površini Zemlje. Na ovaj način je egzaktno izračunao d aljinu između dva mjesta u današnjem Iranu. Al – Biruni , koji je rođen 973 godine u državi koja je nama danas poznata kao Uzbekistan, bio je prva osoba koja je službeno ukazala na stvarno postojanje neotkrivenog kopna u okeanu između Europe i Azije. Iako je Al – Biruni, koji je dao tvrdnju o postojanju Amerike početkom jedanaestog stoljeća, nikada nije sam ugledao Ameriku, on je svojom neuporedivom stručnošću
za geografiju i mapiranjem došao do zaključka da do tada poznati svijet – koji se protezao od zapadne obale Evrope i Afrike pa do istočne obale Azije – zapravo čini samo dvije petine ukupne površine svijeta.
Klaudije Ptolomej (II vijek) iz Aleksandrije, posljednji je od velikih helenskih astronoma. Sakupio je cjelokupno dotadašnje astronomsko znanje i objavio ga u svom kapitalnom djelu Veliki zbornik astronomije.
U Zborniku Ptolomej je prihvatio geocentrični sistem pa govorio je da su zvijezde zakačene za nebesku sferu, da se Zemlja nalazi u njenom centru, a da Sunce i planete (tzv. lutalice) kruže oko Zemlje.
Nikola Kopernik (1473-1543), poljski sveštenik i astronom, je smatrao da priroda funkcioniše na najjednostavniji mogući način. Shvatio je da bi čitav Ptolomejev pogled na svijet bio jednostavniji ako se na mjesto Zemlje stavi Sunce. Ovu tezu je objavio 1543. u svom kapitalnom djelu De revolutionibus orbium caelestium (O kretanjima nebeskih svjetova). Kopernik je znao da se ovakvo učenje suprotstavlja crkvenoj nauci pa je vjerovatno i zbog toga svoje djelo posvetio Papi. U narednih 70 godina knjiga se slobodno čitala, izazivajući simpatije, prihvatanja i odbacivanja. A 1616. godine knjiga je zabranjena. Odluka o zabrani skinuta je tek u XIX vijeku.
